Istraživanja društvenih problema u Hr.pdf

Istraživanja društvenih problema:

bijele mrlje na sociološkoj mapi Hrvatske

DRAŽEN LALIĆ

Fakultet političkih znanosti

e-mail: drazen.lalic@st.t-com.hr

MARKO MUSTAPIĆ

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar

e-mail: marko.mustapic@pilar.hr

UDK: 316.32:364](497.5)

316(497.5)

364.013

Pregledni rad

Primljeno: 17. 9. 2007.

Autori teksta polaze od ocjena Josipa Županova, iznesenih 2002. godine, prema kojima na sociološkoj

mapi Hrvatske postoje “velike bijele mrlje” koje se odnose na društvene fenomene o kojima sociolozi nemaju

empirijskih podataka ili ih imaju vrlo malo, te kako manjak sistematskih podataka o nekim bitnim društve-

nim pitanjima ometa sociološke generalizacije. U članku se ističe kako su ti nedostaci osobito uočljivi u vezi

s istraživanjima fenomena društvenih problema. Ističe se kako izvjesne pojave mogu biti prepoznate kao

društveni problemi ne samo zbog (obilježja, promjena) objektivne društvene stvarnosti, nego i na temelju

subjektivnoga određivanja i konstruiranja. Uočava se kako su društveni problemi u suvremenoj Hrvatskoj

uzročno-posljedično povezani s obilježjima složenoga društvenog konteksta, ponajviše s teškoćama odvijanja

procesa tranzicije, modernizacije i globalizacije, te s posljedicama rata i svekolike društvene krize. U tekstu

se analiziraju osnovna ograničenja i teškoće sociološke obrade društvenih problema u suvremenoj Hrvat-

skoj, i to na trima razinama: teorijskoj, empirijskoj i metodološkoj. Zbog utvrđenih raznovrsnih ograničenja

i nedostataka sociološke obrade društvenih problema, upozorava se u izlaganju, sužava se opseg i kvaliteta

poopćivosti koja se odnosi na sociologiju kao “ dijagnozu određenoga vremena” (Srđan Vrcan) i posebice kao

“znanost o društvenoj krizi” (Franco Ferraroti).

Ključne riječi: DRUŠTVENI PROBLEMI, SOCIOLOGIJA, SOCIOLOŠKA TEORIJA, EMPIRIJSKA

ISTRAŽIVANJA, METODOLOGIJA, HRVATSKA

“Ne samo o socijalnim već o svim društvenim problemima u nas

raspravlja se u duhovnom ozračju sličnom svadljivim raspravama u

zapadnoj Europi prije prosvjetiteljstva: glavni je problem tada bila

kronična nestašica kruha, a koplja su se lomila oko problema transup-

stancijacije – je li Krist realno ili samo simbolički prisutan u hostiji”

Josip Županov

I. UVOD

Na početku predgovora studiji “Mladi uoči trećega milenija”, koja je objavljena 2002. godine,

Josip Županov se zapitao kako bi izgledala zamišljena sociološka mapa Hrvatske. Procijenio je kako

bi ta mapa bila slična mapi Antarktika koja se predočava kao velika bijela ploha ispod koje je skriven

pravi reljef kopna, te objasnio: “Hrvatska ne bi odgovarala baš kompaktnoj bijeloj plohi, nego više

velikim bijelim mrljama, pa bi njezin reljef bio tek djelomično vidljiv. Što bi značile te mrlje? One bi

bile društveni fenomeni o kojima nemamo nikakvih znanstvenih empirijskih podataka ili ih imamo

vrlo malo. Drugim riječima, tamo gdje nije bilo sustavnih socioloških istraživanja suočili bismo se

s bjelinom” (Županov, 2002:9).

Koji su fenomeni prema Županovu (bili) posebno neobrađeni ili pak slabo obrađeni u suvreme-

noj hrvatskoj sociologiji? Kako se profesionalni sociolog, prema njegovu mišljenju, treba odnositi

prema situaciji koju obilježava izrazita oskudnost sustavnih istraživanja o nekim bitnim društvenim

pojavama? Pomno čitajući brojne tekstove koje je Županov objavio od stvaranja samostalne Hrvat-

ske do svoje smrti krajem 2004. godine, moguće je detektirati veći broj takvih fenomena koje je on,

slično drugim sociolozima u nas, nerijetko bio prisiljen analizirati na osnovu tek oskudne empirijske

133

Lalić, D., Mustapić, M.: Istraživanja društvenih problema...

Revija za sociologiju, Vol XXXVIII. (2007), No 3–4: 133–149

evidencije. 1 Neki od fenomena kojima je on posvetio veliku pozornost imaju obilježja društvenih

problema.

Tako je u svome tekstu “Socijalna prava i ostvarivanje prava – saga o hrvatskim umirovljenici-

ma” iz 2002. godine Županov minuciozno analizirao društveni problem socijalne ugroženosti umi-

rovljenika, odnosno neostvarivanje njihovih socijalnih prava. Ta je analiza vrlo bitna za istraživanje

društvenih problema u suvremenoj Hrvatskoj. Ocjenjujući kako “rasprave o tom i drugim društvenim

problemima ne zahvaćaju njihovu suštinu”, Županov je implicite upozorio kako analize toga fenome-

na u nas često nisu usmjerene na istinske teškoće društvenoga života i stvarne uzroke tih teškoća.

Također, u svojoj raspravi na okruglom stolu “Hrvatska između demokracije i političkog nasi-

lja” koji je održan u prosincu 1999. godine Županov je kao primjere za neistražene ili slabo istražene

fenomene iznio neka svoja zapažanja vezana za pojavnost i uvjetovanost društvenoga problema

nasilja, odnosno nasilničkoga ponašanja ljudi u svakodnevnim situacijama: “Primjećuje se velika

bezobzirnost, verbalni obračuni, a i lako potezanje za oružjem, često bez ikakvih shvatljivih razlo-

ga. Čini se da ti obračuni većinom nisu etnonacionalno definirani, a u velikom gradu, gdje su ljudi

'zaštićeni' anonimnošću, teško da bi mogli biti tako definirani, pogotovo kad imamo na umu da se

različiti etnikumi kod nas po vanjskom izgledu ničim ne razlikuju. Budući da o toj pojavi nema em-

pirijskih istraživanja, taj se fenomen ne može kvantitativno dimenzionirati, no čini se da broj takvih

'incidenata' nije zanemariv” (Županov, 2000).

Pojave nasilja u svakodnevnim situacijama Županov je motrio kao “vertikalne konflikte” (iz-

među skupina koje čine neku hijerarhiju u društvu); vertikalni se konflikti za razliku od onih “hori-

zontalnih” (između etničkih i teritorijalnih zajednica koje se ne nalaze ni u kakvom hijerarhijskom

odnosu) prema njegovu mišljenju mogu rješavati demokratskom procedurom (Županov, 2000:25).

Dakle, prema njegovoj ocjeni nasilničko ponašanje ljudi u svakodnevnim situacijama može se znat-

no ublažiti valjanim funkcioniranjem pravne države i drugim mehanizmima koji stoje na raspo-

laganju društvu zasnovanom na načelima demokracije. No izraženije pomake u rješavanju toga

društvenog problema ne treba očekivati prije nego se društvo (re)integrira: Županov je uvjetovanost

nasilničkoga ponašanja građana ponajprije interpretirao okolnošću da se “hrvatsko društvo nalazi u

situaciji integracijskog vakuuma” (Županov, 2000:25).

Dakle Županov je u svojim tekstovima pokušao ublažiti znatne i raznovrsne deficite u soci-

ološkoj analizi (nekih) društvenih problema u suvremenoj Hrvatskoj. Polazeći od njegovih ocjena

vezanih za predmetna usmjerenja sociološke produkcije u suvremenoj Hrvatskoj i napose za obilježja

te produkcije koja se odnose na istraživanje društvenih problema, u ovom tekstu 2 pokušavamo dati

sažeti odgovor na sljedeće pitanje koje prema našem mišljenju ima veliko znanstveno i društveno

značenje: Koliko su i kako su “bijele mrlje” u našoj sociologiji izražene u vezi sa znanstvenom obra-

dom društvenih problema u suvremenom hrvatskom društvu? Na temelju uvida u sociološke tekstove

koji su tematski vezani za društvene probleme u Hrvatskoj od 1990. godine do danas ocjenjujemo

kako neki društveni problemi uopće nisu istraženi, u vezi s drugim problemima provedene su tek ri-

jetke i površne analize koje su rezultirale s malo podataka i vrijednih teorijskih interpretacija, treća su

istraživanja iz toga područja trpjela od teorijskih i metodologijskih ograničenja i nedostataka, dok su

razmjerno rijetko realizirana istraživanja koja zadovoljavaju uzuse kvalitetne sociološke produkcije.

Osim razloga koji je prezentiran u toj ocjeni, ovu analizu poduzimamo i zbog tri dodatna

razloga.

Prvi se odnosi na veliko značenje istraživačkoga područja društvenih problema za sociologiju

u cijelosti i razvoj te znanosti, koja dolazi do izražaja od Durkheimove studije “Samoubojstvo”, pre-

1 Županov je smatrao kako profesionalni sociolog “može pokušati sagledati postojeće informacije, ma

koliko one bile nepotpune i nesistematske, u sociološkoj perspektivi, oslanjajući se pritom na sociološku teo-

riju” (Županov, 2002:22).

2 Ovaj je tekst izmijenjeno i prošireno izlaganje što smo ga 30. ožujka 2007. godine prezentirali na Na-

cionalnom sociološkom kongresu u Splitu.

134

Lalić, D., Mustapić, M.: Istraživanja društvenih problema...

Revija za sociologiju, Vol XXXVIII. (2007), No 3–4: 133–149

ko istraživanja sociologa iz Čikaške škole, do tekstova Georga Ritzera i drugih istaknutih sociologa

objavljenih u posljednje vrijeme. Norbert Elias je u svom eseju “Što je sociologija?” na sljedeći

način odredio predmet znanosti o društvu: “Sociologija je usmjerena na probleme društva, a društvo

je nešto to stvaraš s drugim ljudima...” (Elias, 1970:13). Slično tomu, George Ritzer je u predgovoru

zborniku “Handbook of Social Problems. A Comparative International Perspective” istaknuo kako

su društveni problemi “jedno od najznačajnijih pitanja ne samo u sociologiji i drugim društvenim

znanostima nego u društvenom svijetu u cijelosti” (Ritzer, 2004:ix).

Drugi je razlog vezan za okolnost da istraživanje društvenih problema zasigurno ima veliko

znanstveno i šire društveno značenje u Hrvatskoj kao tranzicijskoj zemlji u kojoj su intenzivirani

procesi globalizacije i europeizacije, koja još uvijek osjeća teške posljedice rata te koja je već gotovo

tri desetljeća (uključujući posljednje desetljeće bivše Jugoslavije) izložena ekonomskoj i svekolikoj

društvenoj krizi. U uzročno-posljedičnoj vezi s tim i drugim procesima i obilježjima društvenoga

života izbijaju i šire se različiti društveni problemi koji znatno remete socijalnu integraciju i naru-

šavaju kvalitetu društvenoga života u suvremenoj Hrvatskoj. Zanimljivo je da se upravo zbog eska-

liranja društvenih problema često povećava zanimanje javnosti za ekspertize sociologa (vjerojatno

izraženije nego drugih znanstvenika), što u nas i nije posve nova pojava. 3 U svakom slučaju, sma-

tramo kako sociolozi i drugi znanstvenici trebaju sustavno provoditi ozbiljna istraživanja društvenih

problema, analizirati njihovu pojavnost i plodno interpretirati njihovu društvenu pozadinu. Ta je

potreba izražena ne samo zbog spoznajnih razloga i potrebe za educiranjem javnosti, nego i zbog

nedvojbene (potencijalne) primjenjivosti rezultata socioloških i drugih istraživanja u javnim politi-

kama i drugim oblicima društvenih akcija usmjerenih suzbijanju različitih društvenih problema. 4

Treći je razlog što smo nas dvojica u akademskoj godini 2006./07. izvodili nastavu – prvi kao

nositelj predmeta, drugi kao vanjski suradnik – na predmetu Sociologija hrvatskoga društva što ga

upisuju (riječ je o temeljnom izbornom predmetu) studenti druge godine politologije i novinarstva

na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Naime u sklopu te nastave usmjeravali smo pozornost i

na tematiku društvenih problema 5 , uz ostalo i zato što smo u dosadašnjem tijeku naših znanstvenih

karijera istraživali neke društvene probleme: prvi od nas nasilje ekstremnih nogometnih navijača,

ovisnost o drogi i urbanističke devastacije, a drugi migracije i zagađenje okoliša.

II. OGRANIČENJA I TEŠKOĆE SOCIOLOŠKE OBRADE DRUŠTVENIH

P R O B L E M A U S U V R E M E N O J H R VA T S K O J

U ovom izlaganju razlikujemo i analiziramo tri vrste ograničenja i teškoća sociološke obrade

društvenih problema u suvremenoj Hrvatskoj. Riječ je o teorijskim, metodologijskim i empirijskim

ograničenjima i teškoćama.

3 Ivan Kuvačić je još sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća, analizirajući razvoj sociologije

u bivšoj Jugoslaviji i drugim socijalističkim zemljama, uočio da u tim zemljama “...sve dok se život u njima

odvija bez većih problema, one su vrlo slabo zainteresirane za razvoj društvenih znanosti. Tek s nastupom i

produbljenjem krize razvoja taj interes je nešto porastao. Mnogim autorima s ovog područja koji do sada nisu

pozivani da javno izlažu svoja gledišta i koji su dolazili na stupce dnevne štampe jedino kad ih se napadalo

zbog pogleda iznesenih u stručnim publikacijama, odjednom se počelo postavljati pitanja o ključnim proble-

mima privrednog i društvenog razvoja” (Kuvačić, 1986:9).

4 Jedan se od nas dvojice izravno osvjedočio kako rezultati znanstvenih istraživanja društvenih proble-

ma mogu pridonijeti društvenoj akciji koja je usmjerena suzbijanju tih problema. Naime istraživanja koja je

Lalić proveo sa suradnicima (uglavnom psiholozima) poslužila su u drugoj polovini prošloga desetljeća kao

spoznajna osnova za pripremu i provedbu uspješne javne politike Grada Splita vezane za društveni problem

ovisnosti o drogi i zlouporabe droge (Lalić, 1995; Lalić, Nazor, 1997; Grubišić i drugi, 1997).

5 Tako smo u zimskom semestru nastavne godine 2006/2007. pripremili i proveli radionicu u kojoj su

studenti, podijeljeni u deset skupina, prikupljali i analizirali podatke vezane za najveće društvene probleme

u suvremenoj Hrvatskoj. U vezi s nekim društvenim problemima nije bilo dostatno kvalitetnih socioloških

radova i znanstveno ustanovljenih podataka kojima su se studenti mogli koristiti u pripremi te radionice.

135

Lalić, D., Mustapić, M.: Istraživanja društvenih problema...

Revija za sociologiju, Vol XXXVIII. (2007), No 3–4: 133–149

1. Teorijska ograničenja i teškoće

Teorijske teškoće s kojima se suočavaju hrvatski sociolozi u svojim pokušajima da objasne

uvjetovanost i ostala bitne aspekte (pozadine) društvenih problema djelomice su slične teškoćama

sociologa u drugim zemljama svijeta koji se bave tim područjem. Ponajprije se to odnosi na nepo-

stojanje općeprihvaćene definicije pojma društvenih problema, odnosno na okolnost što taj pojam

pripadnici različitih teorijskih orijentacija u sociologiji definiraju na različite načine. Američki soci-

olog Joel Best, u svom instruktivnom tekstu o teorijskim pitanjima istraživanja društvenih problema

i društvene devijacije, ističe: “Kao koncept, društveni problem ima jednu veliku prednost i jedan

očiti nedostatak. Prednost je da se taj pojam čini bliskim pa mnogi ljudi misle da razumiju što on

znači; nedostatak je da se pokazalo gotovo nemogućim definirati društveni problem na bilo koji

analitički zadovoljavajući način” (Best, 2004:14).

Pojam društveni problem znanstvenici su počeli koristiti još u drugoj polovini 19. stoljeća,

ponajprije kako bi označili složene, konfliktne međuodnose rada i kapitala u novim industrijskim

društvima. Već krajem toga stoljeća, taj se pojam počeo koristiti u množini jer su analitičari toga

fenomena (od tada su među njima posebno prisutni sociolozi) uočili kako je društvo opterećeno s

više problema koji prema mnogim svojim obilježjima imaju zajedničku (društvenu) narav i uvjeto-

vanost.

Tijekom posljednjih više od stotinu godina, sociolozi su osmislili i koristili nekoliko općih pri-

stupa određivanju pojma društveni problemi; ti su pristupi uglavnom sukladni različitim teorijskim

konceptima (analiziranja) toga fenomena koji su povezani s osnovnim teorijskim orijentacijama u

sociologiji. Kako bismo ostvarili pregledan uvid u tu složenu teorijsku tematiku, ovdje izlažemo

osnovne značajke dvaju općih pristupa određivanja (pojma) i objašnjavanja društvenih problema

u suvremenoj sociologiji: objektivističkoga i subjektivističkoga. Razlikovanje tih dvaju pristupa

istaknuto je u teorijski usmjerenim radovima uglednih suvremenih istraživača društvenih problema

u SAD-u i drugim zemljama zapada (Best, 2004; Eitzen, Baca Zinn, 2006).

Prvi je pristup objektivistički , zasnovan na ocjeni kako postoji objektivna, stvarna prisutnost

društvenih problema koja se može utvrditi empirijskim ispitivanjima. Slijedom toga pristupa brojni

sociolozi, uglavnom pripadnici makroteorijskih orijentacija, određuju društvene probleme kao očite,

štetne društvene uvjete koji izazivaju zabrinutost u društvu i predmet su napora usmjerenih njihovu

suzbijanju. Funkcionalist Edwin E. Lemert je prije više od trećine stoljeća odredio kako je većina

sociologa koji se koriste tim pojmom suglasna da pojava koja se motri kao društveni problem ima

tri osnovna obilježja: raširena je, odnosno karakteristična za ponašanje velikoga broja ljudi; u jav-

nosti se ocjenjuje kao nepoželjna; može se spriječiti ili ublažiti organiziranom društvenom akcijom

(Lemert, 1972). Robert K. Merton odredio je društvene probleme kao dezintegracije ili devijacije

u društvenom ponašanju, te kao nesklad između društveno prihvaćenih standarda i aktualnih uvjeta

društvenoga života (Merton, 1961).

Osobito je bitno razlikovanje koje je početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća ustanovio

Wright C. Mills: ako je situacija kao nezaposlenost problem za pojedinca ili raštrkane pojedince, to

je “privatna teškoća”; ako je nezaposlenost raširena, utječe na mnogo ljudi u području ili društvu,

onda je to “javno pitanje” ili “društveni problem” (Mills, 1962).

Eitzen i Baca Zinn uočavaju “objektivnu stvarnost društvenih problema”, te preciziraju kako

“postoje uvjeti u društvu (kao što su siromaštvo i institucionalni rasizam) koja uzrokuju materijalno

ili psihičko trpljenje kod nekih dijelova stanovništva; postoje sociokulturne pojave koje ometaju

velik broj pripadnika društva da razvijaju i koriste svoj puni potencijal; postoje proturječnosti iz-

među onoga za što bi se zemlja poput Sjedinjenih Država trebala zalagati (jednakost šansi, pravda,

demokracija) i stvarnih uvjeta u kojima njeni ljudi žive” (Eitzen, Baca Zinn, 2006:6).

Drugi je teorijski koncept subjektivistički , a zasniva se na kritici objektivističkoga pristupa

određenju i analiziranju društvenih problema. Ta je kritika izražena u sljedećim pitanjima: koje

136

Lalić, D., Mustapić, M.: Istraživanja društvenih problema...

Revija za sociologiju, Vol XXXVIII. (2007), No 3–4: 133–149

društvene skupine definiraju neku pojavu kao društveni problem: kakav je položaj tih skupina u

društvenoj strukturi; imaju li te skupine koristi od takva definiranja; nameću li te skupine negativno

određenje neke pojave društvu u cijelosti i slična. Poznati su odgovori na ta pitanja koja su dali

sociolozi interakcionisti, osobito oni koji su osmislili i koristili teoriju etiketiranja ( labeling theory )

u istraživanjima društvenih devijacija: društvene probleme kao takve definiraju i nameću društvu

pripadnici vladajuće elite koji imaju koristi od takva definiranja (Becker, 1963; Edelman, 2003).

Prema tim sociolozima, ne postoji objektivna prisutnost društvenih problema, nego samo su-

bjektivno dana oznaka neke pojave kao društvenoga problema ili neke osobe kao aktera takvoga

problema; društveni se problemi ne odnose na objektivnu stvarnost, nego na subjektivna socijetalna

reagiranja.

Sociolozi konstruktivisti od sedamdesetih su godina prošloga stoljeća radikalizirali subjekti-

vistički koncept, nastojeći na tome da jedino što društveni problemi uopće imaju zajedničkoga jest

njihovo određivanje kao društvenih problema koje poduzimaju utjecajne društvene skupine. Tako

M. Spector i J. I. Kitsuse, polazeći od utjecajne teorije “društvene konstrukcije zbilje” Peter L. Ber-

gera i Thomasa Luckmanna, definiraju društvene probleme kao “aktivnosti pojedinaca ili grupa koje

stvaraju tvrdnje o tegobama i zahtjeve s obzirom na neke navodne uvjete” (prema: Best, 2004:20).

Razrješavanje ili barem ublažavanje teorijskih ograničenja i teškoća u sociološkoj obradi druš-

tvenih problema u suvremenoj Hrvatskoj ponajprije ovisi o tome hoće li istraživači koji provode

istraživanja tematski vezana za to područje prethodno valjano odrediti taj pojam. Naime uvid u

sociologijsku i drugu znanstvenu produkciju koja zahvaća društvene probleme u nas pokazuje da

neki istraživači u svojim tekstovima ne iznose definicije toga pojma, vjerojatno zato što smatraju

kako se njegovo značenje podrazumijeva. 6 Odsutnost određivanja ili neprecizno određivanje pojma

društveni problemi prijeti snižavanjem za to vezanoga sociološkog i drugoga znanstvenog diskursa

na kolokvijalnu odnosno neznanstvenu razinu te snižava kakvoću istraživanja.

Dakle potrebno je precizno i obuhvatno odrediti složeni pojam društvenih problema te se u

istraživanjima usuglašeno koristiti određenjem koje bi prihvatila sociologijska pa i druga znanstve-

na zajednica u nas. Ocjenjujemo kako bi se, umjesto opredjeljivanja za jedan od dvaju osnovnih

pristupa i kritiziranja drugoga pristupa, trebalo koristiti (prema našem mišljenju očitima) vrijednim

značajkama i objektivističkoga i subjektivističkoga načina određenja pojma društvenih problema.

Stoga predlažemo sintetičko određenje prema kojem su društveni problemi dezintegrativne

pojave koje dolaze do izražaja u ponašanju velikoga broja ljudi, koje u (znatnom dijelu) javnosti

izazivaju zabrinutost i mogu se spriječiti ili ublažiti organiziranom društvenom akcijom. Društveni

problemi mogu biti prepoznati u javnosti ne samo zbog (promjena) objektivne društvene stvarnosti

nego i zbog subjektivnoga određivanja odnosno konstruiranja neke pojave kao društvenoga pro-

blema. Sociologijsko istraživanje i promišljanje neke pojave kao društvenoga problema trebalo bi

uključivati kritičko analiziranje (obilježja) društvene strukture odnosno raspodjele moći te drugih

resursa u društvu, kao i nesklada između institucionalno određenih uvjeta življenja i životne stvar-

nosti velikoga broja pripadnika društva.

Nadalje moguće je uočiti neka posebna teorijska ograničenja i teškoće u istraživanjima druš-

tvenih problema s kojima se sučeljavaju sociolozi u Hrvatskoj. Svakako treba uzeti u obzir da

specifičnosti društvenoga konteksta u Hrvatskoj, slično u drugim tranzicijskim zemljama Istočne

i Srednje Europe, ionako složeni fenomen društvenih problema čine posebno kompleksnim. Smatra-

mo da valjano dizajniranje teorije društvenih problema u suvremenoj Hrvatskoj zahtijeva precizno

detektiranje ključnih obilježja i aspekata toga društvenoga konteksta, što nužno uključuje nastojanje

6 Primjerice u članku Benjamina Čuliga “Analiza procjene aktualnih društvenih i političkih problema

u Hrvatskoj” (u kojem su predstavljeni vrijedni podatci dobiveni empirijskim istraživanjem na reprezenta-

tivnom uzorku građana Hrvatske) izostalo je određivanje temeljnih pojmova društveni i politički problemi

(Čulig, 2005).

137

Plik z chomika:

Inne pliki z tego folderu:

Inne foldery tego chomika: